Evropsko radno vrijeme polako postaje prošlost

ZBOG NOVIH ZANIMANJA I NAPRETKA TEHNOLOGIJE, MIJENJAJU SE I USTALJENI MODELI

Zamisao da zaposleni imaju slobodu u organizaciji svog radnog vremena pojavila se u posljednjim decenijama prošlog vijeka. Do tada je, posebno u razvijenim zapadnim zemljama, prevladavao klasični model \"od devet do pet\", prema kojem se radilo osam sati dnevno, uz jedan sat pauze.
Do promjene tog ustaljenog modela, koja se takođe prvo dogodila u razvijenim zemljama, došlo je zbog snažnog razvoja uslužnih djelatnosti, sve većeg broja žena na tržištu rada, te zbog toga što su sami radnici zahtijevali više fleksibilnosti koju im je tehnološki napredak i omogućio.

Od 21 do 5

Naime, dok radnici koji se bave proizvodnim zanimanjima uglavnom moraju biti fizički prisutni na svom radnom mjestu, oni koji se bave uslužnim zanimanjima su znatno manje ograničeni. Zastupnik u osiguravajućem društvu može obrađivati zahtjeve u bilo koje doba dana, a većina zaposlenih u kreativnim industrijama - u marketingu ili dizajnu - će potvrditi da bolje rade i razmišljaju od 21 do 5, nego od 9 do 17 sati.
Široj rasprostranjenosti fleksibilnog radnog vremena pridonio je i sve veći broj žena u radnom odnosu, kojima je trebalo više slobodnog vremena da bi, uz posao, obavile i veliki broj porodičnih obaveza koje su im preostale uprkos tome što su se počele više posvećivati razvoju karijere.
Nijesu očekivale kraće radno vrijeme od muškaraca, već da ono ne bude toliko rigidno određeno. Takođe, željele su mogućnost dužih odsustovanja kako bi zasnovale porodicu i brinule se o djeci ili starijim članovima porodice. Ako su poslodavci željeli profitirati od njihovih znanja i vještina, morali su se prilagoditi ovim zahtjevima.

Radno mjesto – automobil

Razvoj tehnologije, a pogotovo pad cijena telekomunikacijskih usluga i razvoj širokopojasnog interneta, omogućili su osnivanje gotovo virtualnih firmi. To je omogućilo da njihovi zaposleni ostvare fleksibilnost što se tiče radnog vremena, ali i samog mjesta rada.
Neki su tako počeli raditi od kuće, a neki doslovno iz automobila, jer su s nadređenima i kolegama mogli biti u stalnom kontaktu putem bežičnog interneta ili mobilnog telefona. Na primjer, 40 posto IBM-ovih zaposlenika danas ne radi u firminim kancelarijama.
Fleksibilnost je tako za neke postala izvor slobode, dok je neke, čini se, ograničila. Nekoliko je istraživanja, naime, pokazalo da fleksibilno radno vrijeme može značiti i rad po cijeli dan.
Zbog straha da bi poslodavci mogli pomisliti kako je odsutnost s radnog mjesta zapravo prilika za \"zabušavanje\", zaposleni su često izloženi većem pritisku i odrađuju znatno veću količinu posla, samo kako bi kompenzovali svoju odsutnost s radnog mjesta. Istovremeno prisutan je i strah da zbog toga što nijesu \"na vidiku\" nadređenog, s tog vidika izostanu i kada dođe vrijeme za unapređenje.