„Jugo” vozi poslednji krug

„Jugo" ide u penziju, a sa najpopularnijim autom poslije „fiće" u Kragujevcu će, po instaliranju nove „Fijatove" tehnologije, prestati proizvodnja i svih ostalih „Zastavinih" modela - „keca", „osmice" i „floride".
Neizbježan kraj „zlatne ere" srpske automobilske industrije, započete prije više od pola veka u pogonima „Zavoda Crvena zastava", najavili su i ministar Mlađan Dinkić i generalni direktor Grupe „Zastava vozila" Zoran Radojević. Za svoje „oldtajmere" kragujevačka fabrika će biti vezana samo još zakonskom obavezom o proizvodnji delova za ove modele u kontingentu koji zadovoljava sedmogodišnju potrošnju.

Proizvodnja „juga" i ostalih modela iz domaćeg programa biće obustavljena najvjerovatnije 2009. godine, a tačan datum, prema Radojevićevim riječima, biće poznat tek nakon konkretizacije ugovora sa „Fijatom", koji bi trebalo da bude potpisan sledećeg mjeseca. Dakle, na jesen 2009. biće saopšten datum „odlaska u penziju" popularnog „juga", prvog samostalnog projekta kragujevačke fabrike automobila. Svi ostali „Zastavini" modeli su, naime, bili replike torinskog giganta, od „fiće", preko „stojadina" i „osmice", pa sve do „floride".

Zvuči patetično, ali dolazak „Fijata", koji će udahnuti novi život „Zastavi", označiće i definitivan kraj „temperamentnog štediše", kako je kragujevačka fabrika s početka osamdesetih godina prošlog veka, kada je „jugo" počeo da se proizvodi, reklamirala svoj novi model.

Do ovog trenutka, u Kragujevcu je proizvedeno oko 800.000 ovih automobila, a trenutno se u „Zastavi" svakog mjeseca napravi oko 450 „jugića". Treba, međutim, napomenuti, da gubitak po komadu najjeftinijeg auta u Evropi iznosi oko 500 evra, zbog čega država godinama subvencionira „Zastavu".

„Jugo" je, podsjetimo, sa zapreminom motora od 1.000 i 1.100 kubika, imao nekoliko varijanti (od 45, 55, 60 i 65 konjskih snaga), a bio je i jedini „Zastavin" auto koji je imao i svoju kabriolet verziju.

Međutim, kad se više ne bude proizvodio, „jugići" će, s obzirom na platežnu moć većine stanovništva, i dalje „gutati asfalt" po srpskim putevima. Polovan ne košta više od 1.000 evra, dijelova ima „u svakom dvorištu" i „ispod svake šljive", pa će se krpiti dok limarija načisto ne propadne. Treba li išta više reći o „velikom-malom jugu", kad je i Lorens Iglberger, ambasador SAD u Jugoslaviji, bio u Upravnom odboru firme „Jugo Amerika".

„Jugić" u Holivudu

U filmu „Umri muški 3" iz 1995. Brus Vilis i Semjuel L. Džekson jure žutim „jugićem" zle momke i ne uspijevaju da ih stignu, da bi Vilis opsovao na račun stranih kola. Ideja da se koristi „jugo" pozajmljena je iz trilera „Vrana" iz 1994. godine sa Brendonom Lijem, u kojem se jedan od junaka filma „zakucava" u policijska kola zbog loših tehničkih karakteristika vozila, uz psovke na račun „jugića". Zaplet kriminalističke komedije „Ko je ubio Monu" iz 2000. sa Denijem de Vitom baziran je na misterioznoj pogibiji glavne junakinje (Bet Midler) koja, vozeći „jugo", sleće u provaliju.