Prema kalendaru drevnih Maya, za manje od pet godina završava odbrojavanje velikog vremenskog ciklusa, što neki doživljavaju kao kataklizmičku prijetnju svijetu
Zna se kad nastupa smak svijeta - točno 21. 12. 2012. godine. Jer, prema kalendaru drevnih Maya, koji su taj apokaliptični događaj predvidjeli prije pet milenija, za manje od pet godina završava odbrojavanje velikog vremenskog ciklusa, a s njim i svijet kakav poznajemo.
I dok neki smatraju da su promjene koje nam predstoje duhovne prirode, mnogi su uvjereni da će upravo na taj dan zemlju zadesiti niz katastrofa kao što su uragani i potresi, razorne vulkanske erupcije, pomaci polova i dramatične klimatske promjene koje će zaviti Zemlju u mrak, a preživjet će ih samo oni koji ih dočekaju pripravni.
Pripreme za katastrofu
U Nizozemskoj se stoga tisuće ljudi opremaju suhom hranom, lijekovima i splavima na kojima se nadaju naći spas kad njihova ionako niska zemlja zauvijek potone pod površinu mora čija će se razina u kataklizmi podići. U Poljskoj i Sjedinjenim Državama također mnogi vjeruju majanskom proročanstvu.
Glumac Tom Cruise navodno je još prošle godine platio 10 milijuna dolara da mu na imanju u Coloradu sagrade podzemni bunker u kojem desetak osoba može preživjeti godinama, dok imućni kupuju terene i kuće na mjestima zaštićenim od plimnih valova i vulkanske lave, a posebno su popularne planine Drakensberg u Južnoj Africi. Prošle je godine izašlo desetak knjiga o apokalipsi 2012., od kojih su mnoge postale bestseleri, redatelj Roland Emmerich počeo je snimati film katastrofe pod naslovom "2012", a na internetu se množe stranice na kojima se raspravlja o sve bližem kraju svijeta.
Ovo nije prvi put da se najavljuje apokalipsa. Još 992. učenjak Bernard od Turingije izazvao je silan strah u Europi objavom da svijetu preostaju samo 32 godine, a bizantinski car zazidao je u rujnu 1186. prozore palače jer je astrolog Ivan iz Toleda najavio da će svijet završiti kad svi planeti, barem svi tada poznati, budu u Vagi.
Kao što danas Nizozemci grade splavi, Francuzi i Nijemci su gradili brodove, pa čak i korablje na nekoliko katova nalik onoj biblijskoj, Noinoj, kako bi se pripremili za opći potop koji je trebao uništiti svijet 1524., dok je u Engleskoj 20.000 ljudi napustilo domove u potrazi za povišenim mjestima na kojima bi se spasili; no, ta se godina, izvještava Encyclopaedia Britannica, "na kraju istaknula kao sušna".
Sljedbenici baptističkog svećenika Williama Millera duboko su se razočarali kad se 1844. Isus nije pojavio u državi New York niti je svijet skončao kako je prorok najavljivao. Sa zlogukim proročanstvima razbacivali su se Jehovini svjedoci, koji su kao posljednju godinu postojanja navodili 1914., 1915., 1920., 1941., 1975. i 1994.
Proročanstva u povijesti
Amerikanka Elizabeth Clare Prophet predvidjela je razorni sovjetski nuklearni napad u travnju 1990., a 38 pripadnika kulta Heaven's Gate 1997. je odlučilo pobjeći sa Zemlje, za koju su vjerovali da će se "reciklirati", pa su počinili samoubojstvo. Američki vidjelac Edgar Cayce najavljivao je smak svijeta u kataklizmi 1999., dok smo i mi u Jutarnjem listu te iste godine opširno pisali o Nostradamusovoj katreni koja proriče da će u srpnju na Zemlju doći "kralj terora", a će globalni rat progutati svijet. Što je zajedničko svim tim mračnim proročanstvima, kao i još jednoj milenijskoj prijetnji, milenijskom bugu, Y2K, strahu da će kompjutori na prijelazu u 2000. godinu poludjeti i baciti svijet u kaos? Nisu se ostvarili.
Paradoksalno, objašnjava povjesničar Paul S. Boyer sa Sveučilišta Wisconsin, apokalipsa može biti privlačna jer obećava spas skupini odabranih, a svijetu donosi iskupljenje u kataklizmičkom pročišćenju.
"Utopijski je san velik dio zapadnjačke tradicije, ali zlo se mora svladati i grešnici moraju biti uništeni da bi nastupila nova era", tumači Boyer.
Fascinacija Mayama
Objašnjava da su apokaliptična proročanstva posebno česta u kriznim vremenima, no čini se da su vremena uvijek teška: Nizozemcima danas, Hrvatima još u 13. stoljeću kad se nepoznati srednjovjekovni autor u pjesmi "Svit se konča" zgražao nad pokvarenim svećenicima i redovnicima koji svojim opačinama pripremaju put antikristu uoči sudnjeg dana.
Odakle današnja fascinacija majanskim proročanstvom? Mnogi stanovnici suvremenog svijeta misle da srljamo u ekološku katastrofu koju smo najvećim dijelom izazvali sami. Kad se tome doda nesnalaženje u modernom društvu, gdje je sve više nesigurnosti i nasilja i gdje se tradicionalne vrijednosti gube, nije čudo da ljudi imaju osjećaj da nam je više nego ikad potrebna mudrost drevnih naroda i religija kako bismo ponovno uspostavili ravnotežu. A tko će nam to bolje ponuditi od Maya, zagonetne civilizacije koja je jednako raspirivala maštu davnih istraživača, kao što je Amerikanac John Stephens, koji je 1839. otkrio grad Chichen Itza, sada proglašen jednim od novih svjetskih čuda, kao i današnjih new age fantazista koji drevnu civilizaciju povezuju s posjetiteljima iz svemira i izgubljenom Atlantidom.
U doba dok je Europa živjela u mraku polupismenosti, Maye su u svojem najsjajnijem, klasičnom razdoblju, od 300. do 900. godine poslije Krista, na poluotoku Yucatan podizali veličanstvene hramove i opservatorije, poznavali astronomiju, razvili složeni kalendar i pismo, a onda odjednom propali iz nikad posve objašnjenih razloga.
Maye su razradili više kalendara, jedan solarni, svjetovni, sa 360 dana u godini, te drugi obredni, Tzolkin, prema kojem godina ima 260 dana. No, sada je u središtu pozornosti tzv. dugo računanje, u kojem se vrijeme raspoređuje u segmente kao što su kin (jedan dan), tun (360 dana), katun (7200 dana) i baktun, 144.000 dana i počinje se brojati od 11. kolovoza 3114. godine prije Krista.
Nova duhovnost
Koji je smisao tog datuma i zašto je baš on odabran za početak kalendara, ne zna se - možda su Maye to i zapisali u svojim knjigama, ali ne u one četiri preživjele nakon španjolskih osvajanja u 16. stoljeću, kad je biskup Diego de Landa dao spaliti sve majanske rukopise da iskorijeni "poganske ideje".
No, zna se da su Maye, kao mnoge drevne civilizacije, protok vremena promatrali ciklički, a ne pravocrtno, te da se upravo sada jedan ciklus od 5126 godina primiče kraju, kada će se vrijeme na dan 13.0.0.0.0. - koji prema našem, gregorijanskom kalendaru pada 21. 12. 2012. - "resetirati" i ponovno početi odbrojavati od nule. Ovo je već peti takav ciklus. Prvi je završio time da je jaguar pojeo cijeli svijet, a peti, prema "Knjizi Chilama Balama iz Tizimina" u kojoj su u 18. i 19. stoljeću zabilježeni fragmenti majanske mitologije i znanja, završava ovako: "Nebo se dijeli i tlo se diže, a onda voda preplavljuje zemlju. To je kraj svijeta, zatvaranje katuna".
Novinar Lawrence Joseph u knjizi "Apokalipsa 2012" također predviđa kataklizmu u kojoj će svijet kakav poznajemo zauvijek nestati. No, Daniel Pinchbeck, autor hita alternativne kulture "2012: Povratak Quetzalcoatla", najavljuje promjenu prirode svijesti kojoj će pridonijeti i drevna mudrost i psihodelične droge.
Ako se ovo čini kao naklapanje, evo samo jedne činjenice za razmišljanje: datum svršetka svijeta po majanskom kalendaru podudara se s rijetkom galaktičkom konjunkcijom koja se događa jednom u 26.000 godina. Na taj dan Sunce u zimskom solsticiju poravnat će se s galaktičkim ekvatorom, zamišljenom osi koja presijeca Mliječnu stazu. Iako današnji znanstvenici sumnjaju da su majanski astronomi, koliko god genijalni bili, mogli predvidjeti ovu pojavu, je li zbilja moguće da je to puka slučajnost?